|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
i najmanja sitnica bit će dovoljna
...mali filip dobrić
demian
drito
dritokonj
eewa
enrique
freeman
gracia
ilija
latitea
leb
pamsweetpea
provi
roda
tender
tija
od šume do koncertne dvorane
klubovi, zg
kset
mochvara
purgeraj
klape
za gitariste
reklame
kiki riki zanimacija
gold miner
tetris
glitter
tutorblog
blog.hr
forum.hr
fc forma
zet
* ''PIŠI''
* nova moda
* njemu...
* što je to ljubav?
* ...nikada...
* guardian angel
* igra
* ništa novo
* ...
* nešto kao život
* kazna
* još jedna paleta
* terapija suncem
* ''grad bez boje''
* …TITITITA TITITUTU TIIIPATITITUUU…
* ...
* na sav glas
* jedan put, nada i vrijeme kao sudac
* preteško
* ''načoketani'' post samo za njega i činjenica o kućnom ljubimcu
* ''…s vrha brda svaka staza vodi nizbrdo…''
* zadnji pogled kroz ključanicu
* ''kaj ima?''
* nezahvalna
* nešto istinito i iskreno za privremeni rastanak
* prazno
* želja
* slomljena
* put u nepoznato i komadić neba
* ...još uvijek sviram pjesmu koju nitko ne čuje...
* sudbina
* deset tona
* što ja radim tu?
* primjerak kao takav: kokošinjac
* ubi amici, ibi opes
* novi pogled
* najdraže moje
* ...
* Vi
* pero
* trampolini i vlakovi
* bijelo govno
* frc
* prosjak i car
* …zijeeeev
Ljubav više nije u modi. Ljudi nemaju vremena, boje se, ne žele komplicirati, smišljaju milijun i jedan razlog samo da ne razmišljaju o njoj. Smatraju da je tako lakše. Misli već po defaultu prebacuju na nešto što im se u tom trenutku čini kao prioritet. Život je brz i ako se ne reagira na vrijeme propustit će se prilika kojom bi se svojim promatračima mogao dokazati kao ''kompletna osoba''.
Pokušavaju me navući. Trude se da ispod tog cool stava ne vidim sitnice koje ih čine dragima, ranjivima… Nije moderno pokazati pravo lice jer biti iskren znači biti naivan. Kao što se ni ranjeno srce više ne tješi suzama već osvetom. Okrutan svijet, umoran čovjek. Slučajni prolaznik ili najbliži prijatelj. Svaka priča ima predvidiv kraj...
Postaje sve tužnije. Kako vrijeme prolazi sve češće viđam prošlost umjesto budućnosti. Isto vidim i u ogledalu. Stvari koje su me prije boljele sad me bole deset puta jače i ono što su prije bile tek usputne priče na popodnevnim kavama postale su stvari o kojima više ne govorim. Pa ni sebi.
Da bi pjesnik bio to što je treba svoju bol. Ako ja imam bol zašto onda nisam pjesnik? Zašto uvijek za sve mora postojati logično objašnjenje? Postoje definicije, postoji razum, postoji racionalizacija, rješenja su oko nas samo ih treba vidjeti… A ja se pitam - gdje je ljubav?
Sve se teže odvajam od prividnog osjećaja koji je sad ostao samo vizija. Jednostavno se ne snalazim u ovom modernom svijetu.
''… ljubav je kao pjesma…koju ludi pjesnik piše…gruba riječ il' nešto više…i došao je kraj…''
